Odgojno-obrazovni rad u dječjim vrtićima

Odgojno-obrazovni rad u dječjim vrtićima

Izvanobiteljski odgoj predškolske djece treba imati što više osobina dobrog obiteljskog odgoja, ostvarivati i razvijati prisnost, pozitivnu emocionalnu klimu, slobodnu komunikaciju, trajnost sveze s odraslima i drugom djecom, aktivno sudjelovanje djeteta u različitim važnim životnim djelatnostima s odraslima i drugo.

Prema tome, važno je da dijete u dječjim vrtićima i drugim oblicima izvanobiteljskog života ima mogućnosti za uspješno uspostavljanje i proširivanje emocionalnih i socijalnih sveza, kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj poticajnoj okolini.

Omogućavanje i poticanje djetetovih spontanih stvaralačkih ponašanja osnovno je načelo rada odgojitelja koje treba biti prepoznatljivo u

  • organizaciji odgojno-obrazovnog procesa uvažavanje spontanih interesa i aktivnosti djeteta - nasuprot dominaciji planiranih sadržaja,
  • organizaciji prostora,
  • komunikaciji s djecom,
  • u svim situacijama i aktivnostima djece (spontanim i planiranim, individualnim i grupnim - zajedničkim), s tim da je omogućavanje i poticanje spontanih (slobodnih) aktivnosti, igre osobito, od presudne važnosti.

Treba stalno imati pred očima činjenicu da je odgoj međuljudski, sustvaralački odnos između odraslog i djeteta prije svega. Cjelinom svojega bića svoje ličnosti odgojitelj (drugi odrasli i djeca) utječe na dijete i suprotno. Pri tomu također djeluju odgojitelji (i pedagoškoj teoriji) mnogi nepoznati i teško spoznatljivi utjecaji njegove ličnosti i cjelokupne okoline na dijete. Prema tomu je osobito važno da odgojitelj ima mogućnost i stalno razvija potrebu samouvida i stjecanja znanja o svojem djelovanju na dijete u odnosu na humanističku razvojnu koncepciju.

Promišljanje odgoja i akcije odgojitelja (i drugih stručnjaka) moraju biti usmjerene na traženje pedagoških rješenja kako bi svaka životna situacija djeteta u vrijeme njegova boravka u dječjem vrtiću bila ostvarena kao odgojna, tj. da se osiguraju povoljni uvjeti za razvoj djeteta u cjelini i da se svakako predusretne djelovanje ometajućih činilaca na neke aspekte djetetova razvoja (drugim riječima da je u funkciji ostvarivanje svih odgojnih ili razvojnih zadataka).

Tako je, npr. za podržavanje i razvijanje djetetove sposobnosti u izražavanju, za razvoj samopouzdanja, uspostavljanje njegove emocionalne povezanosti s odgojiteljem, razvoj govora i spoznajnih mogućnosti i drugog bitno:

  • u situacijama zadovoljavanja osnovnih tjelesnih potreba djeteta, vrijeme obroka, pred spavanje i dr. cjelokupna komunikacija odgojitelja i drugih odraslih djetetu omogućuje da sve što odrasli čine doživljava kao izraz privrženosti i brige za njega i svako drugo dijete, za njihove potrebe, zadovoljstvo i zdravlje. To istodobno može biti i komunikacija koja unapređuje govorni i spoznajni razvoj djeteta (npr. ako odgojitelj koristi i očekuje od djeteta korištenje kulturnih fraza i dr.),
  • u situacijama njege, presvlačenja, hranjenja u jaslicama dijete prima i reagira na postupke i poruke odgajatelja izražene dodirom i mimikom, odnosno cjelokupnim njegovim ponašanjem: važno je da postupci i cjelokupno ponašanje odgajatelji izražavaju emocionalno prihvaćanje djeteta, njegovih poriva k samostalnosti, komuniciranju s odgojiteljima i dr.,
  • omogućiti ili potaknuti djecu od strane odgojitelja da sudjeluju s njime ili drugim ljudima u različitim djelatnostima, te uskladi svoj sveukupni odnos (i drugih ljudi) prema tim aktivnostima s pojavama koje dijete doživljava i djetetovim ponašanjem. Npr., nije važno da se djeci samo pričaju i čitaju primjerene priče ili pjesme, pjeva, da budu okružena knjigama i u dodiru s njima, da se upoznaju s pojavama u prirodi, imaju prigodu doživljavati i sudjelovati u radu ljudi, i dr., bitan je također i stvarni, odgajateljev odnos prema svemu tomu, njegovo poštivanje vrijednosti toga oduševljavanje, čuđenje, divljenje pokušajima i naporima djeteta, aktivnosti i sudjelovanju djeteta u tomu i sl.,
  • stvarati prigode i situacije u kojima će dijete na različite načine, zbog različitih potreba i njemu bliskih, razumljivih razloga komunicirati s djecom i odraslima (razgovarati, pričati, pitati) i da će u tim situacijama dati djeci dobar glasovni i jezični model govora (usklađen s normama književnog jezika), da će se zainteresirati za djetetovo govorno izražavanje poruka, njegovo sudjelovanje i napredovanje u tomu, da sam neće biti verbalno dominantan i sl.

Odgojitelj predškolske djece treba što više koristiti individualni pristup djetetu, biti što više nedirektivan, zainteresiran za potrebe i vlastitu djetetovu aktivnost, u što većoj mjeri omogućavati djeci da proširuju svoje iskustvo i znanje uvažavajući pritom njihova iskustva i onoga što je za dijete aktualno, što izaziva njegovu znatiželju, inicijative, pitanja i probleme. Odgojitelj potiče i stvara uvjete za djetetovu aktivnost, predlaže nove mogućnosti za igranje, promatranje i otkrivanje, traženje i učenje novih rješenja, provjeru tih rješenja itd.

Na dijete i njegovu aktivnost djeluje cjelokupno oblikovanje prostora u kojem dijete živi. Dijete od tuda prima važne poruke o sebi i drugima, poticaje i ograničenja za svoje aktivnosti i djelovanje. Stoga je oblikovanje cjelokupne materijalne sredine u dječjem vrtiću bitni aspekt odgoja.

Oblikovanje materijalne sredine sa stajališta razvoja djetetove sigurnosti, pozitivne slike o sebi i drugima, mogućnostima i poticaja za sve veću samostalnost, inicijativu djeteta, za razvoj motorike, njegovu spoznaju, za različite oblike izražavanja i stvaranja, igranje pogotovo itd., dakle, oblikovanje prostora u funkciji razvoja, učenja, aktivnosti djeteta, bitni je aspekt programiranja ostvarivanja, praćenja i vrednovanja svakog oblika odgoja. Ovisno o usmjerenosti, trajanju i drugim osobinama programa i uvjeta rada s djecom neminovne su razlike u praksi oblikovanja materijalne sredine u pojedinim oblicima odgoja. Međutim, nastojanje da se prostor, predmeti i materijali za aktivnost djece strukturiraju uz što veće uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti, treba biti zajedničko obilježje sviju. Djeca i njihov roditelj također moraju imati mogućnost fleksibilnog korištenja prostora, aktivnog sudjelovanja u njegovu oblikovanju, osobito u cjelodnevnim i poludnevnim kontinuiranim programima.

(Link na Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece, (Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete RH 7-8/1991).